Čitanje otvara put raznim novim spoznajama i stvara prilike za učenje, rast, ali i razonodu. Međutim, to često nije slučaj za osobe s teškoćama čitanja. Za njih čitanje može predstavljati tek još jednu obavezu ili zadatak, koji nije nimalo lak. Stoga, kako uopće poticati ljubav prema čitanju kod djece s disleksijom?

Ne samo da je potrebno poznavati osobitosti disleksije i drugih teškoća čitanja kako bismo mogli motivirati djecu koja malo teže čitaju, potrebno je pokazati i razumijevanje te empatiju za izazove s kojima se dijete nosi u tom trenutku.

Kreativnost, vizualno razmišljanje, inovativnost – samo su neke od jakih strana mnogih osoba s disleksijom. Bitno je prepoznati ono u čemu su osobe s teškoćama čitanja uspješne te ih potaknuti da svoje jake strane dodatno razvijaju i rabe kao podršku pri čitanju. Umjesto dnevnika čitanja, učenik može izraditi mentalnu mapu s važnim informacijama. Svoju kreativnost može iskoristiti na način da umjesto tradicionalne analize lektirnog sadržaja, ostatku razreda predstavi imaginarni intervju s glavnim likom lektire – mogućnosti su brojne!

Djetetove jake strane trebaju se iskoristiti na način da grade njihovo samopouzdanje.

Djeca s teškoćama čitanja često mogu doživjeti neuspjehe na školskom planu što u velikoj mjeri utječe na njihovo samopouzdanje i sigurnosti u sebe. Potrebno je stoga radovati se svim uspjesima djeteta, bez obzira događaju li se ona u školi ili na, primjerice, nogometnom terenu. Potražite poznate i uspješne osobe koje imaju disleksiju, one mogu biti dokaz da se teškoće mogu nadvladiti i na taj način biti motivacija djeci s teškoćama čitanja.

Rastom školskih zahtjeva, pada i motivacija za čitanjem – kod svih, ne samo kod učenika s teškoćama čitanja. Međutim, istraživanja su pokazala da učenici s disleksijom često pokazuju ustrajnost u čitanju kada sami odabiru što žele čitati.

Bez obzira radi li se o kratkom članku o automobilima ili dječjem časopisu o prirodi – sve dok dijete pokazuje interes za ono što čita bit će motiviranije čitati još više o toj temi. Sve se svodi na početak malim koracima i napredovanjem kako djetetova motivacija raste.

Ipak, bez obzira na interes, neka štiva mogu biti posebno opširna i preplavljujuća za djecu s teškoćama čitanja. U tom slučaju rješenje može biti asistivna tehnologija koja će olakšati upijanje sadržaja.

Kada nastavnici podijele specifične ciljeve učenja sa svojim učenicima, veća je vjerojatnost da će učenici ostati motivirani. Kada učenici postave vlastite ciljeve učenja, veća je vjerojatnost da će biti potpuno angažirani. To posebno vrijedi za djecu s disleksijom.

Zajedno s učenikom možete dogovoriti dnevni cilj čitanja, pazeći pritom da dijete može ostvariti navedeni cilj. Na taj način učenik može podijeliti gradivo ili lektiru na više manjih cjelina za čitanje, a ujedno će osjetiti napredak što uvelike pozitivno utječe na njegovo samopouzdanje!

Konačno, važno je razumjeti da disleksija nije stvar koja se može "popraviti" ili "izliječiti". Učenici s disleksijom mogu uvijek čitati sporije od svojih vršnjaka bez disleksije, ali bitno je da ih njihovo okruženje razumije i potiče.