Kada spomenemo riječ disleksija čini nam se da je svima jasno o kakvom se problemu radi i kako se ona otkriva. No, kada počnemo proučavati disleksiju, vidimo da u Hrvatskoj ne postoji opće prihvaćena definicija disleksije.

Stručnjaci najčešće navode definiciju koju je oblikovala američka udruga International Dyslexia Association ili ona britanske udruge za disleksiju. Ista situacija je i u drugim zemljama Europske unije. Podijeljena mišljenja mogu biti i unutar zemlje pa tako npr. u Španjolskoj, svaka pokrajina ima svoju udrugu za disleksiju koja priznaje neku drugu definiciju.

Ako nemamo opće prihvaćenu definiciju disleksije, procjenjujemo li svi ista područja kako bi nekom rekli da ima disleksiju? Znamo li koliko osoba ima disleksiju u pojedinoj državi? Pomažemo li na pravi način osobama s disleksijom prilikom školovanja i na njihovim radnim mjestima?

Ovim pitanjima bavi se Erasmus+ projekt Dyslexia Compass. Čine ga stručnjaci iz pet zemalja – Velike Britanije, Norveške, Španjolske, Rumunjske i Hrvatske. Hrvatske boje u ovom projektu brani Omoguru ekipa :)

Projekt ima 3 razine, a trenutno se provodi drugi dio projekta. U prvom dijelu cilj nam je bio saznati postoji li službena brojka o tome koliko je osoba s disleksijom u zemljama EU, koju definiciju disleksije imaju, tko provodi procjenu, imaju li standardizirane testove za disleksiju te što im ukazuje na to da netko ima disleksiju.

Znanjem sakupljenim iz pretraživanja literature te fokus grupama sa stručnjacima, trenutno oblikujemo vodič namijenjen roditeljima i nastavnicima. Cilj mu je jednostavno objasniti sve sastavnice koje se testiraju prilikom procjene na disleksiju te koji utjecaj imaju na djetetovo školovanje. Naime, često su nalazi (rezultati testiranja) napisani stručnim jezikom te teško razumljivi roditeljima i nastavnicima. Naš glavni motiv je približiti i pojasniti stručne izraze i povezati ih s praksom.

Kako materijali budu gotovi, ponuditi ćemo ih zainteresiranoj javnosti te obavještavati o daljnjim fazama projekta.