U COVID pandemiji zbog mjera koje su se uvele dogodila se dramatična promjena u načinu na koji živimo “online”. Uz uobičajeno svakodnevno korištenje interneta sada smo najednom o njemu ovisili za izvršavanje i najosnovnijih obaveza. Od odlaska na posao, škole do kupovanja namirnica. Informirao nas je, zabavljao i pomagao umanjiti osjećaj usamljenosti.
A sada pokušajte zamisliti da niste mogli pristupiti web stranicama? Ili da ste mogli koristiti tek možda jedan manji dio stranice?
Tako se svaki dan osjeća oko petine populacije u Hrvatskoj. Oko 150 000 njih s oštećenjem lokomotornog sustava, oko 30 000 s oštećenjem vida i oko 500 000 s disleksijom i drugim teškoćama čitanja.
Na velikoj većini web stranica prilagodba digitalnoj pristupačnosti, u skladu s W3C smjernicama i EU direktivom, nije provedena. Za sada tu direktivu trebaju ispoštovati tijela javne uprave jer je država uvela zakonsku obavezu usklađenja svih stranica javne uprave do 23.9.2020. godine. Međutim, tvrtke još uvijek nemaju takvu obavezu. Tek tu i tamo se pojave tvrtke koje su voljne otvoriti se i dijelu društva koje do sada nije bilo odgovarajuće uključeno u digitalni život.
Čini se kao da se društveno odgovorno poslovanje još uvijek nije povezalo s pristupačnosti digitalnog sadržaja. Taj u početku pomalo nejasan izazov, uz malo ulaganja i volje, zapravo je jednostavno rješiv.
Proveli smo istraživanje kako bi vidjeli u kojoj fazi je prilagodba digitalnoj pristupačnosti. Na 100 web stranica vodećih tvrtki te većih lokalnih samouprava u kojima živi oko 50% stanovništva provjeravana je usklađenost sa smjernicama koje adresiraju glavne skupine korisnika:
Bitno je naglasiti da se pristupačnost prvenstveno rješava dobrim pristupom pri dizajnu i razvoju web stranica. Da bi se ispoštovali propisani uvjeti bitno je obratiti pažnju na kontrast boja, napraviti “signalizaciju” za čitače za slijepe kako bi mogli prepoznati sadržaj te pravilno koristiti opise slika i linkova, označiti kretanje tipkovnicom kroz stranicu te podcrtati linkove. Ono što je potrebno dodatno razviti je softverski dodatak kojim se može upravljati veličinom slova i mijenjati font na stranici u čitljiv font pogodan za osobe s disleksijom.
U praksi to znači da možete pristupiti početnoj stranici. No pitanje je što onda? Kojim informacijama možete pristupiti? Često se možete naći u slijepoj ulici i jednostavno klikćete u prazno bez ideje što se tu nalazi ili gdje idete. Ako ste slijepa osoba, kod npr. online kupnje, opisi slika koji se zovu “slika1” i slično zapravo vam ne govore apsolutno ništa.
Jedan od alata za usklađenje s kojim možemo započeti prilagodbu ili je kompletirati je ReadAble – inkluzivni softverski dodatak za web. Na web stranicu ga se doda u svega par sati te je iznimno brzo, jednostavno i sigurno rješenje. I što je iznimno bitno zbog svojih jedinstvenih karakteristika olakšava čitanje populaciji s disleksijom i teškoćama čitanja. Potrebno je uz to jasno naglasiti da se time rješavaju pitanja dodatnog razvoja web stranica kako bi one postigle usklađenost. Neke promjene je potrebno napraviti ručno. Ovisno o dizajnu weba potrebno je napraviti testiranje prilagođenosti digitalnoj pristupačnosti i implementirati promjene. Uz kratko istraživanje i dostupne alate moguće je ostvariti vrlo visoki stupanj pristupačnosti u relativno kratkom roku.
Danas online nosi sve veću važnost. Čini se, na prvu, nebitna tema uz sve što se događalo u 2020. godini. Ali kada pogledamo malo dublje prilično je relevantna. Uz COVID-19 za obavljanje posla ili svakodnevno izvršavanje najosnovnijih obaveza “online” je bio jedini način. Zaposlenici, učitelji, studenti i opća javnost je bila primorana koristiti web za osnovne stvari što je nekima izazvalo dosta poteškoća, barem u početku. A sada zamislite da uopće niste mogli pristupiti nekim web stranicama ili da vam je bilo moguće pristupiti tek njihovu manjem dijelu?
Mnoge osobe s invaliditetom i teškoćama susreću se sa problemima pri korištenju digitalnih usluga. Najčešće zbog toga što se nije pristupilo po principima inkluzivnog dizajna pri njihovu razvoju. Tu čak, više nije toliko niti pitanje osvještenja problema. EU direktiva je tu, zakonska obaveza je tu, a imamo ponuđena i rješenja. Pravi je trenutak da se krene u implementaciju.
“Problemi s kojima se susreću osobe s motoričkim poremećajima uključuju presitan font, malena područja za upisivanje teksta, neprilagođenost upravljanja sustavom putem pomoćnih uređaja, objasnila je između ostalog Katarina Strunjak, studentica Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu na okruglom stolu “Digitalna pristupačnost od zakona do prakse” održanom 22. rujna. Na okruglom stolu kao primjeri loše prakse navedene su internetske stranice Grada Zagreba i Pravnog fakulteta u Zagrebu.
“Ne postoji 100%-na pristupačnost, ali možemo se potruditi da budemo što bolji”, rekao je Bruno Tot iz Hrvatskog saveza Slijepih.
Saznaj više o ReadAble.